Magnezij – različiti oblici i njihova primjena

Separator - alphaplus.ba
5. veljače 2024.

Magnezij je četvrti najčešći mineral u ljudskom tijelu nakon kalcija, natrija i kalija i drugi je najčešći unutarstanični kation nakon kalija. Unutar tijela pojedinca od 70kg u rezervi se prosječno nalazi 25g magnezija i to 53% u kostima, 27% u mišićima, 19% u mekim tkivima i manje od 1% u serumu. To je element od velike važnosti za funkcioniranje zbog svoje povezanosti s mnogim staničnim fiziološkim funkcijama. Kao kofaktor sudjeluje u više od 300 enzimatskih reakcija i stoga je neophodan za biokemijsko funkcioniranje brojnih metaboličkih putova. Dostupan je kao dodatak prehrani i prisutan je u nekim lijekovima (kao što su antacidi i laksativi).

Recentniji dokazi potvrđuju da gotovo dvije trećine stanovništva u zapadnom svijetu ne unosi preporučenu dnevnu dozu magnezija. Razlog tomu djelomično je sve manji sadržaj magnezija u hrani uslijed njene prerade.
Magnezij se apsorbira u crijevima, a višak se izlučuje bubrezima i fecesom. U organizmu sudjeluje u sljedećim procesima:
• sinteza nukleinskih kiselina (DNA i RNA)
• održavanje normalne živčane i mišićne funkcije
• održavanje normalnog srčanog ritma
• održavanje razine glukoze u krvi
• očuvanje vazomotornog tonusa
• pretvorba vitamina D u njegov aktivni oblik
Zeleno lisnato povrće, sjemenke, orašasti plodovi, mahunarke i cjelovite žitarice su namirnice koje obiluju magnezijem. Dobar izvor magnezija je i mineralna voda. Voće, meso i riba slabiji su izvori magnezija, a najmanje magnezija sadrže mliječni proizvodi. Kvalitetna i uravnotežena prehrana može osigurati normalne razine magnezija u krvi, međutim određena stanja uzrokuju gubitak magnezija iz organizma brže nego što ga tijelo može nadoknaditi prehranom. To uključuje:
terapiju diureticima, odnosno lijekovima za izbacivanje viška tekućine (furosemid, hidroklorotiazid itd.)
terapiju inhibitorima protonske pumpe, odnosno lijekovima za smanjenje sadržaja želučane kiseline (pantoprazol, omeprazol, esomeprazol, rabeprazol)
• loša prehrana
• alkoholizam
• proljev/povraćanje
• problemi sa crijevnom/želučanom apsorpcijom
• loše kontrolirani dijabetes
Prema posljednjim smjernicama, preporučeni dnevni unos magnezija za muškarce iznad 18 godina iznosi 350 mg/dan, a za žene (uključujući trudnice i dojilje) 300 mg/dan.
Suplementi magnezija dolaze u više različitih oblika, a primarno ih dijelimo na organske i anorganske oblike zbog čega naglašavamo kako ”nisu svi magneziji isti’‘. Svaka formulacija ima različitu bioraspoloživost, apsorpciju i terapijsku vrijednost. Anorganske soli magnezija (magnezijev oksid, klorid i sulfat) dominantno se koriste za kratkotrajno ublažavanje probavnih tegoba, kao što su žgaravica i zatvor. Alternativno se koriste za prevenciju migrene, a magnezij-sulfat se koristi za ublažavanje boli u mišićima i otklanjanje stresa. Organski spojevi magnezija su sljedeći:
magnezij-citrat (kompleks magnezija i limunske kiseline) – potiče motilitet crijeva pa se zbog laksativnog učinka koristi kod problema sa zatvorom
magnezij-glicinat (kompleks magnezija i aminokiseline glicina) – ne utječe na probavu, ima veliku ulogu u ublažavanju stresa, anksioznosti, depresije i poremećaja spavanja jer prolazi krvno-moždanu barijeru te podržava normalnu fiziologiju sna
magnezij-malat (kompleks magnezija i malične tj. jabučne kiseline) – ima ključnu ulogu u proizvodnji ATP-a, odnosno energije pa je idealan izbor za sportaše
magnezij-taurat (kompleks magnezija i aminokiseline taurina) – najbolji izbor za kardiovaskularne probleme; stabiliziraju staničnu membranu, pomažu u regulaciji razine šećera u krvi, poboljšavaju kontrakcije srčanoga mišića i djeluju protiv zgrušavanja krvi i stvaranja tromboze
magnezij-L-treonat (kompleks magnezija i treonatne kiseline) – koristan kod problema sa depresijom i demencijom
Zbog širokog raspona svojih blagotvornih učinaka na različite organske sustave, magnezij se pokazao kao izvrstan dodatak zdravlju sa odličnim sigurnosnim profilom. U skladu sa različitim zdravstvenim tegobama, različite su i formulacije ovog elementa koje treba razmotriti kako bi se iz njega izvukla najveća dobrobit.
Autor: Gabrijela Čuljak, mag. pharm. 

Podijeli s prijateljima

Kašalj

Separator - alphaplus.ba
26. siječnja 2024.

Kašalj je prirodni refleks koji pomaže da se iz dišnih putova izbaci sekret, iritansi, strane čestice i
mikroorganizmi. Kašalj predstavlja jedan od najčešćih simptoma bolesti dišnog sustava, a njegov
najčešći uzrok su infekcije dišnih putova.
Osnovna podjela kašlja temelji se prema stvaranju sluzi. Tako razlikujemo produktivni (mokri
kašalj) i neproduktivini (suhi) kašalj. Kod produktivnog kašlja dolazi do prekomjernog stvaranja
sluzi koja otežava disanje te je organizam nastoji izbaciti iskašljavanjem. S druge strane, kod
suhog, neproduktivnog kašlja ne dolazi do stvaranja sluzi; nastaje uslijed nadražaja gornjih
dišnih putova te je takav kašalj uporan i dovodi do iscrpljivanja bolesnika.
Liječenje produktivnog kašlja se temelji na poticanju iskašljavanja razrjeđivanjem ili
mobiliziranjem sluzi. Biljni pripravci koji imaju efekat na razrjeđivanje sluzi su jaglac, timijan, bršljan. Sintetski bezreceptni lijekovi koji se koriste za olakšavanje iskašljavnja su acetilcistein
(Fluimukan, Feller Broncho C, Propomucil, Pulmint), bromheksin (Bisolex, Bisolvon) i
ambroksol (Flavamed).

Liječenje suhog kašlja: ako su simptomi blagi preporučuju se biljni preparati koji sadrže sluzi
koje na sebe vežu vodu te tako dodatno vlaže i umiruju sluznicu (bijeli sljez, islandski lišaj,
trputac). Ako kašalj remeti svakodnevno funkcioniranje i san preporučuju se sintetski antitusici
koji smiruju refleks kašlja (butamirat – Panatus), a koriste se kratkotrajeno kod kašlja
uzrokovanog prehladom ili gripom.

Dodatni savjeti:
– uzimanje dovoljne količine tekućine je od velike važnosti u terapiji kašlja jer ona dodatno
razrjeđuje sluz i pospješuje iskašljavanje;
– pripravci u obliku pastila i sprejeva za grlo na bazi meda, propolisa, kadulje ili islandskog lišaja
se preporučuju u napadima kašlja jer ublažavaju iritaciju grla;
– masti na bazi kamfora, mentola, eukaliptusa i eteričnih ulja se koriste za olakšavanje simptoma
kašlja jer olakšavaju protok zraka do pluća, nanose se na kožu prsa i/ili leđa u tankom sloju
nekoliko puta dnevno, no treba paziti na dob pacijenta i mogućnost razvoja alergijske reakcije;
– inhalaciona terapije je od velike koristi, a mogu se inhalirati novorođenčad, bebe, djeca i
odrasli. Inhalacija se provodi fiziološkom otopinom (0,9% otopina NaCl) kod blažih simptoma i
kašlja u početnoj fazi, dok se hipertonična otopina (2,3% Sinomarin ampule) koristi kod
začepljenog nosa i produktivnog kašlja;
– ukoliko kašalj ometa san potrebno je jastucima podići uzglavlje;

– korištenje difuzera u prostorijama može pomoći olakšanju simptoma.
Postoje situacije kada je farmaceut dužan pacijenta uputiti liječniku:
– ako je kašalj praćen bolom u prsima, kratkim dahom i visokom temperaturom koja ne reagira
na antipiretike;
– ako se radi o djeci s povišenom temperaturom i osipom;
– ako kašalj prati gust, žut, zelen, smeđ ili gnojan sekret;
– ako je kašalj posljedica neželjene reakcija na lijek ili udahnuto strano tijelo;
– ako samoliječenje traje 7 dana bez poboljšanja simptoma.

Nevena Pejanović, mag. pharm.

 

Podijeli s prijateljima